Autorica: prof. dr. sc. Edita \u010culinovi\u0107-Herc<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Ironija obiteljskih dru\u0161tava sastoji se u tome \u0161to usprkos povezanosti \u010dlanova i velikim mogu\u0107nostima rasta ona jedva da potraju vi\u0161e od dvije generacije. [1] Zbog toga je sukcesija obiteljskog biznisa prijelomna to\u010dka njegova razvoja. Globalno gledano, zapanjuju\u0107a je \u010dinjenica da se na svjetskoj Fortune 500 listi najbogatijih trgova\u010dkih dru\u0161tava, oko petina dru\u0161tava nalazi pod kontrolom neke obitelji. [2] Podaci koji svjedo\u010de o snazi obiteljskih dru\u0161tava u brojkama zaposlenih jo\u0161 vi\u0161e govore u prilog njihove va\u017enosti. [3] Dobro isplanirana i provedena sukcesija obiteljskog biznisa jedna je od zasigurno najva\u017enijih pretpostavki osiguranja njegova poslovnog kontinuiteta.<\/p>\n\n\n\n
Iako govorimo o obiteljskom dru\u0161tvu u naj\u0161irem smislu te rije\u010di, ono nije pravni pojam. Zakonodavstva definiraju pojam obiteljskog dru\u0161tva su u manjini. [4] Doktrinarne definicije obiteljskog dru\u0161tva su brojne i razli\u010dite. [5] No, osobito utjecajna paneuropska definicija obiteljskog dru\u0161tva koju u svom Mi\u0161ljenju navodi Europski gospodarski i socijalni odbor (dalje: EGSO) o obiteljskim poduze\u0107ima u Europi kao izvoru novog rasta i boljih radnih mjesta. [6] Definicija nagla\u0161ava da bi ve\u0107ina glasova u tom poduze\u0107u [7] trebala biti u rukama jedne ili vi\u0161e fizi\u010dkih osoba koje su osnovale poduze\u0107e ili stekle udjele u poduze\u0107u, odnosno u rukama njihovog bra\u010dnog druga, roditelja, djece ili izravnih nasljednika djece, pri \u010demu to ve\u0107insko pravo glasa mo\u017ee biti izravno ili neizravno. Uz to, najmanje jedan predstavnik obitelji ili srodnik treba biti anga\u017eiran u rukovodstvu ili administraciji poduze\u0107a. Za poduze\u0107a koja kotiraju na burzi, poduze\u0107e se smatra obiteljskim ako ga je osnovala ili u njemu stekla udjele neka obitelj, odnosno ako potomci posjeduju 25 % glasova koji proizlaze iz vlasni\u010dkog kapitala. Iz definicije slijedi da je potrebna kontrola glasa\u010dkih prava (koji proizlaze iz poslovnih udjela) od strane obitelji koja se treba udru\u017eiti s funkcijom \u010dlana obitelji kao \u010dlana uprave. Jedino ako je u pitanju uvr\u0161teno dru\u0161tvo, tada je prag kontrole spu\u0161ten na 25 % glasa\u010dkih prava, jer je to prag \u010dijim prelaskom u ve\u0107ini zakonodavstava nastaje obveza objave ponude za preuzimanje. [8]<\/p>\n\n\n\n
Imaju\u0107i na umu te kriterije vidimo da se nagla\u0161ava podvojenost uvr\u0161tenih od neuvr\u0161tenih dru\u0161tava. Fokus ovog napisa je na neuvr\u0161tenim dru\u0161tvima. U tom smislu u RH-u, tr\u017ei\u0161te korporativne kontrole u zatvorenim, odnosno obiteljskim dru\u0161tvima jedva da postoji. U prvom redu zbog toga jer je ve\u0107ina obiteljskih dru\u0161tava (ako nisu obrti ili obiteljska poljoprivredna gospodarstva), osnovana kao dru\u0161tvo s ograni\u010denom odgovorno\u0161\u0107u. Poslovni udjeli tog dru\u0161tva jesu prenosivi, ali nisu namijenjeni trgovanju na ure\u0111enom tr\u017ei\u0161tu. Za razliku, dioni\u010dka dru\u0161tva odnosno njihove dionice mogu se tr\u017eiti na ure\u0111enom tr\u017ei\u0161tu, odnosno na burzi. Zbog svoje prometljivosti do promjene kontrole u tom dru\u0161tvu mo\u017ee do\u0107i i na na\u010din koji osniva\u010d ne pri\u017eeljkuje, odnosno izvana, od strane preuzimatelja koji stekne kontrolni paket (prije\u0111e kontrolni prag). Ako se radi o obiteljskim dru\u0161tvima koja funkcioniraju kao obiteljska poslovna grupacija, sukcesija tih giganta je jo\u0161 u ve\u0107oj mjeri pravno i financijski slo\u017eena.<\/p>\n\n\n\n
Specifi\u010dnost RH-a ali i drugih dr\u017eava u regiji, ogleda u \u010dinjenici da je ve\u0107ina dru\u0161tava s ograni\u010denom odgovorno\u0161\u0107u nastala na poduzetni\u010dkom valu 90-tih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Osniva\u010dima obiteljskih dru\u0161tava bilo je to naj\u010de\u0161\u0107e premijerno iskustvo osnivanja a mogu\u0107e i vo\u0111enja poslova dru\u0161tva. K tome, osniva\u010de dru\u0161tava iz 90-tih u RH-u ste\u010deno obrazovanje u prethodnim dekadama nije pripremilo za funkcioniranje dru\u0161tava u kapitalisti\u010dkim uvjetima privre\u0111ivanja, a niti u ratnim uvjetima. Novi pravni okvir koji je u pravom smislu rije\u010di nastupio tek s dono\u0161enjem Zakona o trgova\u010dkim dru\u0161tvima tra\u017eio je samou\u010de\u0107u generaciju poduzetnika. Infrastrukutra koja je poduzetnicima mogla poslu\u017eiti kao poslovna podr\u0161ka postojala je tek u rudimentarnom obliku. No s razvojem hrvatskog tr\u017ei\u0161ta i njegovom postupnom integracijom u tr\u017ei\u0161te EU-a, a osobito s prihva\u0107anjem cjelokupne pravne ste\u010devine EU-a, institucionalna infrastruktura koja slu\u017ei poduzetni\u0161tvu polako se ustrojila. S ja\u010danjem uloge revizora u trgova\u010dkom dru\u0161tvu i s institucionalnim razvojem revizorske profesije i standarda, uvo\u0111enjem usluga poreznih savjetnika, uspostavom javnobilje\u017eni\u010dke slu\u017ebe i ja\u010danjem uloge javnih bilje\u017enika u trgova\u010dkom dru\u0161tvu kao i specijalizacijom odvjetnika u podru\u010dju korporativnih financija stvoreni su mo\u0107ni oslonci trgova\u010dkom dru\u0161tvu i njihovim osniva\u010dima pa i u planiranju sukcesije. Kada se tome jo\u0161 doda da je na valu promocije alternativnih oblika rje\u0161avanja sporova izraslo mirenje i medijacija, te da je stasalo mnogo miritelja koji su osposobljeni za rje\u0161avanje konfliktnih situacija, danas se mo\u017ee tvrditi da postoje sve ili ve\u0107ina me\u0111usobno nadopunjuju\u0107ih institucionalnih premisa za uspje\u0161no savjetovanje obiteljskih dru\u0161tava u pitanjima sukcesije.<\/p>\n\n\n\n
Tako\u0111er, top down dr\u017eavne inicijative [9] kao i inicijative samih poduzetnika, odnosno njihovih asocijacija [10] tako\u0111er podi\u017eu svijest o nu\u017enosti uspostave i drugih neformalnih premisa za uspje\u0161nu sukcesiju obiteljskog biznisa, stvaranjem platformi za neformalno povezivanje ponude i potra\u017enje, prijenosom vlastitih iskustava ili dobre prakse i sl.<\/p>\n\n\n\n
U razvijenim pravnim sustavima, gdje obiteljska dru\u0161tva postoje ve\u0107 stolje\u0107ima razvila se posebna vrsta savjetnika obiteljskih dru\u0161tava upravo za pitanja sukcesije, odnosno tranzicije u ruke nove generacije. Ti savjetnici su \u201ejack for all trades\u201c, podjednako spretni u financijskim pitanjima i imovinskopravnim pitanjima, ali i pitanjima koja ulaze u zonu interpersonalnih odnosa unutar obitelji. Taj uslu\u017eni paket gotovo da podrazumijeva unikatni skup znanja i vje\u0161tina. U planiranju sukcesije obiteljskog dru\u0161tva niti jednu pravnu niti ekonomsku kategoriju stru\u010dnjaka ne treba pretpostaviti drugoj. Pojedinci ili skupine pojedinaca koji imaju znanja i vje\u0161tine koja objedinjuju znanja i vje\u0161tine vi\u0161e raznih pravnih i\/ili ekonomskih disciplina, svakako su bolje opremljeni za taj zadatak.<\/p>\n\n\n\n
Odre\u0111ena znanja iz psihologije komunikacije tako\u0111er su po\u017eeljna jer se ne smiju zanemariti niti iracionalne komponente sukcesije: ambivalentnost oko pitanja \u017eeli li se osniva\u010d uop\u0107e povu\u0107i iz posla ili nije spreman otpustiti kontrolu, nerealisti\u010dno pri\u017eeljkivanje nekog sukcesora kojem nedostaje kompetencija ili motivacija, davanje prednosti nekome od potencijalnim sukcesora (djeci) koja su u me\u0111usobnoj kompeticiji i sl. No i bez obzira postoje li ili ne motivacijska zastranjivanja, kada osniva\u010d donosi odluke o tome na koji na\u010din \u0107e i kome prenijeti obiteljski biznis, on \u0107e morati prioritizirati svoje ciljeve jer neki od njih ne moraju nu\u017eno i\u0107i u istom smjeru.<\/p>\n\n\n\n
Jedan od va\u017enijih ciljeva osniva\u010da zasigurno je osiguranje financijske sigurnosti za obitelj. To su komponente savjetovanja na kojima savjetnici mogu izgraditi \u010dvrste pozicije i zasigurno na\u0107i pravni, poslovni i financijski model koji \u0107e biti optimalan za osniva\u010devo ispunjenje tog cilja. No s tim ciljem mo\u017ee biti u kompeticiji nefinancijski cilj, poput onoga da osniva\u010d \u017eeli \u201epod svaku cijenu\u201c nastavak svog poslovnog modela, stvorene obiteljske tradicije kako bi se \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e (ili dulje) radilo na isti na\u010din i uz o\u010duvanje istih vrijednosti. Tada \u0107e odabir osobe sukcesora biti uvjetovan i time je li osniva\u010d u osobi prepoznao potencijal da o\u010duva njegove vlastite vrijednosti, njegovu misiju i viziju, a ne toliko o tome radi li se o osobi koja ima potrebno znanje, iskustvo i\/ili motivaciju da preuzme dru\u0161tvo. Ne uspije li osniva\u010d prevladati iracionalne faktore pri dono\u0161enju odluke tko \u0107e biti sukcesor i na koji na\u010din \u0107e se sukcesija provesti, to bi moglo ugroziti drugi jednako vrijedan cilj, a to je \u017eelja da se uspje\u0161no nastavi poslovanje obiteljskog dru\u0161tva, \u0161to je opet glavni jamac financijske sigurnosti za obitelj. Primjerice, ako u djeci ne prepozna kompetencije i\/ili motivaciju, osniva\u010d bi se mogao okrenuti prema zaposlenicima kao svom rezervnom ili dopunskom odabiru. No te njegove unutarnje odluke imat \u0107e i financijske posljedice po sukcesiju, jer \u010dlanovi obitelji kao potencijalni sukcesori obiteljskog biznisa imaju vrlo \u010desto komparativno gledano povla\u0161ten poreznopravni tretman. Sa vanjskim tre\u0107im osobama nije slu\u010daj. Zaposlenici kao potencijalni sukcesori mogu risikrati da se primanja koje ostvare po osnovi besplatne ili dodjele poslovnih udjela po netr\u017ei\u0161nim uvjetima smatraju dohotkom, odnosno pla\u0107om koja je primljena u naravi.<\/p>\n\n\n\n
Poreznopravni aspekti prijenosa poslovanja \u201ena idu\u0107u generaciju\u201c svakako su va\u017ean \u010dimbenik pri odabiru pravnog modela prijenosa poslovanja. \u010clanovi obitelji u svim pravnim sustavima u\u017eivaju odre\u0111ene, ali ne i jednake porezne pogodnosti, kada je u pitanju darovanje ili naslje\u0111ivanje (poslovne) imovine darovatelja ili ostavitelja. Oporezivanje darovanja i nasljedstva, \u0161to uklju\u010duje i poslovne udjele, vrlo je razli\u010dito ure\u0111eno, unutar dr\u017eava \u010dlanica EU-a, [11] ali i unutar OECD zemalja. [12] U toj slo\u017eenoj kartografiji RH ima porezne propise koji su iznimno pogodni za \u010dlanove obitelji. U drugim sustavima porezna obiteljska izuze\u0107a do te mjere kondicionirana da se plan sukcesije obiteljskog bizniza uop\u0107e ne mo\u017ee osmisliti bez anga\u017emana poreznih savjetnika. Navodimo primjer \u0160vedske u kojoj je dugi niz godina stjecanje poslovnih udjela darovanjem ili naslje\u0111ivanjem bilo oporezovano i u krugu najbli\u017eih srodnika. [13] Istra\u017eivanja su pokazala da je to bila jedna od glavnih ko\u010dnica zbog koje su osniva\u010di odustajali od sukcesije biznisa za svog \u017eivota. Situacija se stubokom promijenila kada je \u0160vedska odlu\u010dila odustati od poreza na prijenos poslovnih udjela.<\/p>\n\n\n\n
No, iako porezne stope mogu biti jaki push and pull faktori, one sami po sebi ne mogu rije\u0161iti pitanje prijenosa poslovanja. Kolikogod porezni propisi uvjetovali odabir pravnog modela prijenosa poslovanja te kolikogod osniva\u010d nastoji ubrati sve prednosti nekog dobrog poreznopravnog tretmana, klju\u010dna odluka je ipak su\u0161tinska \u2013 na\u0107i pravog sukcesora, bio to \u010dlan obitelji, zaposlenik ili vanjska, tre\u0107a osoba te onda modelirati dezinvestiranje osniva\u010da na porezno najpogodniji na\u010din. Pri tom je isto bitno da do sukcesije ne do\u0111e prekasno, odnosno u vrijeme kada potencijalni i motivirani sukcesori izgube motivaciju ili sami za\u0111u u godine u kojima nisu u stanju preuzeti te nove uloge, a sve zbog toga jer osniva\u010d nije, onda kada je to bilo po\u017eeljno, \u017eelio otpustiti kontrolu.<\/p>\n\n\n\n
O dilemama osniva\u010da i (porezno)pravnim posljedicama tih dilema govori predmet o kojem je raspravljao Savezni porezni sud Njema\u010dke (Bundesfinanzhof<\/em>, dalje: BFH). Imatelji poslovnog udjela u jednom njema\u010dkom dru\u0161tvu s ograni\u010denom odgovorno\u0161\u0107u (dalje: GmbH), a ujedno i roditelji, su smatrali da njihov sin nije prikladan kao jedini sukcesor obiteljskog biznisa. Odlu\u010dili su prenijeti neke poslovne udjele menad\u017eerima i dugogodi\u0161njim zaposlenicima. Sinu su prepustili 74,61 % poslovnih udjela. Posebno je bilo dogovoreno da prijenos poslovnih udjela na zaposlenike ne smije ni\u010dim uvjetovati ili ograni\u010diti, osobito ne kontinuitetom radnog odnosa tog zaposlenika s tim GmbH-om. Ugovoreno je i da se prijenos poslovnih udjela mo\u017ee poni\u0161titi ako porezna uprava ne odobri o\u010dekivana porezna oslobo\u0111enja. [14] Porezna uprava je tijekom poreznog nadzora u tom GmbH-u utvrdila da se besplatno stjecanje poslovnih udjela od strane petoro zaposlenika treba smatrati nov\u010danom prednosti koja se za potrebe oporezivanja smatra pla\u0107om te je prira\u010dunala tu vrijednost njihovim dohotcima. \u017dalba vi\u0161em poreznom tijelu nije bila uspje\u0161na, ali je porezni sud prvog stupnja tu\u017ebu prihvatio. [15] Prema mi\u0161ljenju prvostupanjskog poreznog suda, korist od prijenosa poslovnih udjela GmbH-a na zaposlenike tog dru\u0161tva nije predstavljala pla\u0107u, odnosno dohodak iz radnog odnosa. Predmet je do\u0161ao i u ruke najvi\u0161e sudske instance u poreznim stvarima. BFH je zaklju\u010dio da prijenos poslovnih udjela zaposlenicima dru\u0161tva ne predstavlja novac, korist u novcu ili drugi primitak koji dobiva zaposlenik. Sud je smatrao da poslovni udjeli nisu dodijeljeni u svezi s radnim odnosom, nego je odlu\u010duju\u0107i motiv za njihov prijenos bio provedba aran\u017emana o sukcesiji \u010dlanstva u GmbH-u. Cilj je bio osigurati daljnji opstanak dru\u0161tva dodjeljivanjem poslovnih udjela iskusnim zaposlenicima koji \u0107e zajedno imati tzv. blokiraju\u0107u manjinu u dru\u0161tvu. BFH je zaklju\u010dio da koristi ostvarene iz prijenosa poslovnih udjela ne predstavljaju naknadu za pro\u0161li ili budu\u0107i rad, osobito zbog toga jer su svi zaposlenici primili isti broj poslovnih udjela, unato\u010d vrlo razli\u010ditim prihodima i radnom sta\u017eu u dru\u0161tvu. Tako\u0111er je utvr\u0111eno da im pravno gledano taj primitak nije dalo dru\u0161tvo kao poslodavac nego tre\u0107a osoba, odnosno \u010dlan dru\u0161tva. [16]<\/p>\n\n\n\n Iz ovog primjera vidljive su klasi\u010dne dileme osniva\u010da. Bojazan da njihov prirodni sukcesor ne\u0107e biti dovoljno kompetentan, potreba da ga se ograni\u010di dodjelom odre\u0111enog kvantuma poslovnih udjela osobama koje su provjerene i koje \u0107e imati blokiraju\u0107u manjinu, potreba da se uspostavi korektiv prevelikoj slobodi odlu\u010divanja koju bi imao njihov nasljednik i sl.<\/p>\n\n\n\n Iako porezne stope koje su relevantne u raznim scenarijima sukcesije vidljivo utje\u010du na odabir pravnog modela gore opisane sukcesije (pa \u010dak i do mjere da ih se mo\u017ee smatrati ni\u0161tetnima ako se ne realiziraju o\u010dekivana porezna oslobo\u0111enja), u planiranju sukcesije postavlja va\u017eno pitanje i tko je klijent obiteljskog savjetnika, odnosno \u010diji \u0107e se interes staviti u prvi plan prilikom sukcesije, interes osniva\u010da, njegove obitelji ili interes dru\u0161tva. Planiranje sukcesije zasigurno \u0107e se odvijati na relaciji samog dru\u0161tva i ve\u0107inskog \u010dlana dru\u0161tva. No provedena sukcesija tangirat \u0107e sve one koji su zaposleni u dru\u0161tvu ili imaju poslovne udjele. Neizravno \u0107e imati u\u010dinak i na sve one osobe koje su potencijalni nasljednici ustupitelja poslovnih udjela. Kako savjetnik ima du\u017enost povjerljivosti i brige o interesima svog principala, pitanje tko je klijent savjetnika nije neva\u017eno. Tako\u0111er treba na odgovaraju\u0107e na\u010dine upravljati sukobima interesa koji proizlaze upravo slijedom \u010dinjenice da obitelj, ve\u0107inski \u010dlan dru\u0161tva i samo dru\u0161tvo mogu imati razli\u010dite interese u provedbi sukcesije, a da savjetnici u trilaterali pregovora mogu do\u0107i do osjetljivih podataka koji se mogu iskoristiti na u\u0161trb klijenta.<\/p>\n\n\n\n Vidljivo je da planiranje sukcesije ima skup racionalnih i iracionalnih pitanja. S racionalnim, financijskim i imovinskopravnim pitanjima \u0107e savjetnici lak\u0161e iza\u0107i na kraj, jer postoji argument uvjerljivosti da je odabir nekog pravnog ili financijskog modela ekonomski ili vremenski najprihvatljiviji. No interpersonalni odnosi unutar obitelji mogu biti ponekad zna\u010dajni blokatori planiranja sukcesije i mogu prerasti u ozbiljne sukobe unutar obitelji, poput rivalstva izme\u0111u bra\u0107e, odnosno sestara iz istog ili razli\u010ditih brakova osniva\u010da. Iako u razvijenim sustavima obiteljski savjetnici nevoljko savjetuju svoje klijente oko tih \u201esoft\u201c pitanja, njih nije dobro ignorirati niti potisnuti. Naime, istra\u017eivanja pokazuju da obiteljska dru\u0161tva u kona\u010dnici ne padaju zbog pritiska konkurencije ve\u0107 vi\u0161e zbog problema unutar same obitelji.<\/p>\n\n\n\n Opet, iracionalni ustupci koji puta su nu\u017eni. Ako osniva\u010d \u017eeli da sukcesija obiteljskog biznisa obitelj odr\u017ei na okupu, odnosno ostvari harmoniju u obitelji \u201eza sva vremena\u201c tu se ponekad moraju raditi kompromisi na u\u0161trb isplativosti. Primjerice, iako zadr\u017eavanje nedovoljno sposobnog ili neproduktivnog \u010dlana obitelji kao zaposlenika obiteljskog dru\u0161tva mo\u017ee biti lo\u0161a poslovna odluka, to mo\u017ee iz obiteljskog kuta gledanja biti opravdano, jer je obitelji va\u017eniji njezin \u010dlan, nego njegove poslovne zasluge.<\/p>\n\n\n\n I na kraju treba re\u0107i da \u0107e napetosti unutar obitelji postojati i bez obzira planira li se sukcesija ili ne, ali planiranje sukcesije svakako je vrlo specifi\u010dna situacija koja mo\u017ee biti poput tempirane bombe za razna nezadovoljstva polo\u017eajem unutar dru\u0161tva ili obitelji. Kao da podrazumijeva kapitalizaciju zasluga, gdje ili djeca osniva\u010da smatraju da trebaju biti nagra\u0111ena dodjelom poslovnih udjela i\/ili davanjem pozicije \u010dlana uprave ili osniva\u010d smatra da nekoga treba nagraditi za vjernost. Emocionalno uvjetovana kompeticija izme\u0111u djece, koja izrasta na potrebi da se bude izabranik osniva\u010da ili izme\u0111u djece i zaposlenika, ako su potonji izabrani kao sukcesori osniva\u010da mo\u017ee voditi ravno o ratove unutar obitelji te u kona\u010dnici \u0161teti interesima svih dionika tog procesa: osniva\u010du, obitelji, a nadasve samom dru\u0161tvu koje bi trebalo biti izvor blagostanja za svih.<\/p>\n\n\n\n [1] Prosje\u010dni \u017eivotni vijek obiteljskog poduze\u0107a je 24 godine (familybusinesscenter.com, 2010). U SAD-u primjerice oko 40% obiteljskih poduze\u0107a u SAD-u prelazi u drugu generaciju, otprilike 13% uspje\u0161no se prenosi na tre\u0107u generaciju, dok 3% pre\u017eivi do \u010detvrte ili kasnije (Businessweek.com, 2010.) Op\u0107enito o financijskoj va\u017enosti obiteljskih dru\u0161tava vidi, Zwich, Gary A. i James J. Jurinski. Tax and financial planning for closely held family business. Cheltenham, Gloucestershire: Edward Elgar, 2019., str.2.<\/p>\n\n\n\n [2] Obiteljske tvrtke \u010dine 19% tvrtki u Fortune Global 500 indeksu, koji prati najve\u0107e tvrtke prema ukupnom prihodu. https:\/\/business.cornell.edu\/centers\/smith\/resources\/family-business-facts\/<\/a><\/p>\n\n\n\n [3] 500 najve\u0107ih obiteljskih poduze\u0107a generira 8,8 milijardi USD i zapo\u0161ljava vi\u0161e od 25 milijuna ljudi u 44 dr\u017eave. https:\/\/www.ey.com\/en_gl\/newsroom\/2025\/03\/largest-500-family-businesses-amount-to-world-s-third-largest-economy<\/a><\/p>\n\n\n\n [4] Obiteljska poduze\u0107a pravno su primjerice definirana i u Italiji. V. \u010dl. 230-bis talijanskog Codice Civile<\/em>. U Nizozemskoj se u statisti\u010dke svrhe koristi definicija prema kojoj je to \u201etrgova\u010dko dru\u0161tvo u kojem jedna obitelj izravno ili neizravno ima ve\u0107inski udio (25 % ako dru\u0161tvo kotira na burzi) te obitelj mora biti formalno uklju\u010dena u upravljanje, a udjeli moraju biti prenosivi.\u201c Mascha Hoogeveen, Arjan, Lejour i Mitra Tydeman, \u201eThe Importance of Dutch Family Businesses and the Tax Facilities for Transfers under Inheritance Law or Gifts\u201c, Studi Tributari Europei<\/em> 13, br. 1 (2023): 42.<\/p>\n\n\n\n [5] Tako primjerice Davis i Tagiuri, 1996. definiraju obiteljsko poduze\u0107e kao poduze\u0107e u kojem dva ili vi\u0161e \u010dlana obitelji vr\u0161e utjecaj na poslovanje poduze\u0107a. Renato Tagiuri i John Davis, \u201eBivalent Attributes of the Family Firm\u201c, Family Business Review <\/em>9, br. 2(1996): 199-208. Le- Breton-Miller i drugi 2004.g. ka\u017eu da je obiteljski biznis onaj \u201ein which more members of the same family are involved as the principal owners or administrators, simultaneously or in the course of time.\u201d Isabelle Le-Breton-Miller et al. \u201eToward an Integrative Model of Effective FOB Succession\u201c, Entrepreneurship Theory and Practice<\/em> 28, br. 4 (2004): 318-319.<\/p>\n\n\n\n [6] Mi\u0161ljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o obiteljskim poduze\u0107ima u Europi kao izvoru novog rasta i boljih radnih mjesta (samoinicijativno mi\u0161ljenje),SL C 13, 15.1.2016, str. 8-13.<\/p>\n\n\n\n [7] Definicija govori o obiteljskom poduze\u0107u, ali je isto primjenjivo na obiteljsko dru\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n [8] Vidi \u010dl. 9. st. 1. Zakona o preuzimanju dioni\u010dkih dru\u0161tava.<\/p>\n\n\n\n [9] Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG BICRO), Hrvatska banka za obnovu i razvitak i sl.<\/p>\n\n\n\n [10] Npr. CEPOR – Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduze\u0107a i poduzetni\u0161tva koji je neovisni policy centar usmjeren na poduzetni\u0161tvo i sektor malih i srednjih poduze\u0107a, osnovan 2001. godine. https:\/\/www.cepor.hr\/<\/a> Ili Glas Poduzetnika, udruga mikro, malih i srednjih poduzetnika, obrtnika, samozaposlenih i svih zaposlenika u privatnom sektoru. https:\/\/www.glaspoduzetnika.hr\/<\/a><\/p>\n\n\n\n [11] V. komparativni pregled: Daniela Steinbrenner, Stefan Weck i Jan Zental, An International Comparison of Inheritance Taxes<\/em> (Munich: Foundation for Family Businesses, 2024.), 1-107.<\/p>\n\n\n\n [12] OECD, Inheritance Taxation in OECD Countries<\/em>, OECD Tax Policy Studies, br. 28<\/em>. Pristup 17. rujna 2025., https:\/\/www.oecd.org\/content\/dam\/oecd\/en\/publications\/reports\/2021\/05\/inheritance-taxation-in-oecd-countries_2d33ceae\/e2879a7d-en.pdf.<\/p>\n\n\n\n [13] \u0160vedska predstavlja jedinstven primjer napu\u0161tanja poreza na nasljedstva i darove jo\u0161 2004. godine. U istra\u017eivanju koje je provedeno jo\u0161 2013. godine na uzorku 143 mala i srednja dru\u0161tva sa sjedi\u0161tem u \u0160vedskoj, 92,3 % dioni\u010dara tih dru\u0161tava smatralo je da je napu\u0161tanje poreza na nasljedstva i darove pospje\u0161ilo me\u0111ugeneracijsku sukcesiju, Lars-G\u00f6ran Sund, Per-Olof Bjuggren, \u201eNo Gift and Inheritance Tax: No Problems Left \u201c, 149-160.<\/p>\n\n\n\n [14] Radi se o oslobo\u0111enjima temeljem \u00a7 13a, \u00a7 13b i \u00a7 19a Erbschaftsteuer- und Schenkungsteuergesetz-a, vom 27. Februar 1997, BGBl. I S. 378.<\/p>\n\n\n\n