Autorica: prof. dr. sc. Maja Bukovac Puva\u010da<\/p>\n\n\n\n
Uvod<\/strong><\/p>\n\n\n\n Brojnost obiteljskih poduze\u0107a u Republici Hrvatskoj kojima predstoji generacijska tranzicija ukazuje da Poslovni udjeli kao objekt razli\u010ditih raspolaganja inter vivos i mortis causa<\/strong><\/p>\n\n\n\n Najop\u0107enitije govore\u0107i, ovisno o svrsi koju preno\u0161enjem vlastite imovine (uklju\u010divo i poslovnih udjela) Navedeni pravni poslovi imaju svoje specifi\u010dnosti i proizvode razli\u010dite obveznopravne i\/ili Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za \u017eivota<\/strong><\/p>\n\n\n\n Obveznopravni ugovor s nasljednopravnim u\u010dincima kojim predak za \u017eivota mo\u017ee urediti Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za \u017eivota je ugovor kojim predak jo\u0161 za \u017eivota ustupa svoju Ustupiteljevi potomci koji su po zakonu pozvani na naslje\u0111ivanje moraju dati suglasnost o tome da Iako svi potomci moraju dati suglasnost na ugovor, ne moraju svi na temelju tog ugovora ne\u0161to i dobiti. Bra\u010dni drug[8] mo\u017ee, ali ne mora biti obuhva\u0107en ugovorom, a nepostojanje njegove suglasnosti ne utje\u010de U pogledu sadr\u017eaja samog ugovora potrebno je naglasiti da se ustupiti i rasporediti mo\u017ee isklju\u010divo Interese stranaka trebala bi za\u0161tititi i stroga forma ugovora. Ugovor mora biti zaklju\u010den u pisanom obliku Zaklju\u010dno<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kao jedna od mogu\u0107ih prepreka \u0161ire primjene ugovora o ustupu i raspodjeli imovine za \u017eivota [1] O izazovima me\u0111ugeneracijskog prijenosa obiteljskih dru\u0161tava vidi Mihaela Braut Filipovi\u0107, \u201eSpecifi\u010dnosti Autorica: prof. dr. sc. Maja Bukovac Puva\u010da Uvod Brojnost obiteljskih poduze\u0107a u Republici Hrvatskoj kojima predstoji generacijska tranzicija ukazuje daje nu\u017eno prona\u0107i odgovaraju\u0107i pravni model za tu tranziciju.[1] Norme nasljednog prava u pravilu ne vodera\u010duna o sastavu ostavine, odnosno ne prave razliku niti sadr\u017ee posebna pravila koja bi se primjenjivalana pojedine vrste objekata ostavine uz […]<\/p>\n","protected":false},"author":11,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"ub_ctt_via":"","footnotes":""},"categories":[412],"tags":[],"class_list":["post-17540","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-2nd-gen-fam-biz"],"acf":[],"featured_image_src":null,"author_info":{"display_name":"Paula \u010calogovi\u0107","author_link":"https:\/\/pravri.uniri.hr\/en\/author\/paula-calogovic\/"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/pravri.uniri.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17540","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/pravri.uniri.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/pravri.uniri.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pravri.uniri.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/11"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pravri.uniri.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=17540"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/pravri.uniri.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17540\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":17541,"href":"https:\/\/pravri.uniri.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17540\/revisions\/17541"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/pravri.uniri.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=17540"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/pravri.uniri.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=17540"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/pravri.uniri.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=17540"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
je nu\u017eno prona\u0107i odgovaraju\u0107i pravni model za tu tranziciju.[1] Norme nasljednog prava u pravilu ne vode
ra\u010duna o sastavu ostavine, odnosno ne prave razliku niti sadr\u017ee posebna pravila koja bi se primjenjivala
na pojedine vrste objekata ostavine uz uva\u017eavanje njihovih specifi\u010dnosti. Obiteljska poduze\u0107a, odnosno
poslovni udjeli u njima kao potencijalni dio ostavinske mase, svakako obiluju specifi\u010dnostima, budu\u0107i
da su imovinska prava na njima neodvojiva od odre\u0111enih po\u017eeljnih karakteristika koje bi njihovi nositelji
odnosno njihovi sljednici trebali imati. Va\u017ee\u0107i nasljednopravni okvir te\u0161ko mo\u017ee udovoljiti potrebama
suvremenih poslovnih aktivnosti takvih dru\u0161tava i izbjegavanju ve\u0107ih poreme\u0107aja kao mogu\u0107e
posljedice smjene generacija. Zato se prepu\u0161tanje prijenosa poslovnih udjela op\u0107im na\u010delima i pravilima
naslje\u0111ivanja bez ozbiljnog i pravovremenog planiranja me\u0111ugeneracijskog prijenosa \u010dini vrlo rizi\u010dnim.<\/p>\n\n\n\n
na drugu osobu \u017eeli posti\u0107i, fizi\u010dka osoba ima na raspolaganju razli\u010dite vrste besplatnih i naplatnih
pravnih poslova. Za besplatna raspolaganja koja \u0107e u\u010dinak proizvesti jo\u0161 za njihova \u017eivota (inter vivos<\/em>)
prenositelji naj\u010de\u0161\u0107e koriste klasi\u010dno darovanje, a za naplatna ugovore o dosmrtnom uzdr\u017eavanju.
Ukoliko \u017eele da u\u010dinak besplatnih raspolaganja nastupi tek po njihovoj smrti (mortis causa<\/em>), prenositelji
se uz oporuku mogu koristiti i ugovorom o darovanju za slu\u010daj smrti, a za takav u\u010dinak naplatnih
raspolaganja ugovorom o do\u017eivotnom uzdr\u017eavanju.<\/p>\n\n\n\n
nasljednopravne u\u010dinke o kojima je nu\u017eno voditi ra\u010duna. Najzna\u010dajnije je istaknuti da besplatni pravni
poslovi, bez obzira na trenutak nastupa njihovih u\u010dinaka (za \u017eivota ili nakon smrti prenositelja), nisu
izuzeti od mogu\u0107nosti da budu pobijani zbog povrede nu\u017enog dijela,[2] \u0161to za sobom povla\u010di mogu\u0107e
sporove izme\u0111u \u010dlanova obitelji, koji sigurno mogu negativno djelovati na poslovanje pa i sam opstanak
obiteljskih dru\u0161tava. Ni naplatni pravni poslovi, iako se ne mogu pobijati zbog povrede nu\u017enog dijela,
nisu li\u0161eni opasnosti da njihova valjanost bude osporavana po nekom drugom osnovu, za \u017eivota ali i
nakon smrti prednika.<\/p>\n\n\n\n
imovinskopravne odnose i koji u trenutno va\u017ee\u0107em pravnom okviru smatramo najpogodnijim
mehanizmom prijenosa poslovnih udjela u obiteljskim poduze\u0107ima je ugovor o ustupu i raspodjeli
imovine za \u017eivota<\/strong>. To je ugovor kojem je temeljna svrha da predak i njegovi potomci jo\u0161 za \u017eivota
pretka urede imovinskopravne odnose na na\u010din koji \u0107e svima njima biti prihvatljiv i ne\u0107e kasnije biti
povod sporova izme\u0111u \u010dlanova obitelji, ali je, na\u017ealost, ostao u na\u0161oj pravnoj praksi neprepoznat i
gotovo zaboravljen.[3] Iako je to pravni posao inter vivos<\/em>, zbog zna\u010dajnih nasljednopravnih u\u010dinaka
ure\u0111en je odredbama \u010dl. 105.-115. Zakona o naslje\u0111ivanju.[4]<\/p>\n\n\n\n
imovinu i vr\u0161i njezinu raspodjelu svojoj djeci i potomcima (eventualno i bra\u010dnom drugu).[5] To je u
pravilu besplatan ugovor i njime obuhva\u0107ena imovina za \u017eivota ustupitelja prelazi na njegove potomke,
a njegovi se nasljednopravni u\u010dinci temelje na suglasnosti svih potomaka<\/strong> s tako u\u010dinjenom
raspodjelom.<\/p>\n\n\n\n
imovina koja se ustupa ne\u0107e po smrti ustupitelja u\u0107i u njegovu ostavinu niti \u0107e se uzimati u obzir
prilikom utvr\u0111ivanja vrijednosti ostavine.[6] Ovi nasljednopravni u\u010dinci valjanog ugovora o ustupu
nastupaju tek smr\u0107u ostavitelja i upravo se zbog njih kao jedna od temeljnih pretpostavki valjanosti tra\u017ei
suglasnost svih potomaka (\u010dl. 106. st. 2. ZN-a). To zna\u010di da \u0107e \u201esudbina\u201c poslovnih udjela koji su
ustupljeni biti jo\u0161 za \u017eivota pretka odre\u0111ena bez opasnosti da nakon njegove smrti postane predmet
nasljednopravnih sporova. Upravo se zato ovim ugovorom mo\u017ee osigurati stabilna realizacija
me\u0111ugeneracijskog prijenosa obiteljskog poduze\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Svrha ugovora nije namiriti sve potomke, niti rasporediti svu imovinu, tako da je, u svrhu stabilnog
me\u0111ugeneracijskog prijenosa mogu\u0107e tim ugovorom rasporediti samo poslovne udjele na na\u010din s kojim
su suglasne sve stranke i time osigurati visoku razinu pravne sigurnosti toga prijenosa. Budu\u0107i da svaka
obitelj ima svoju dinamiku odnosa, a isto vrijedi i za dinamiku poslovanja obiteljskog dru\u0161tva, jasno je
da spremnost na davanje suglasnosti za ustup ovisi ne samo o trenutnim odnosima u obitelji, ve\u0107 i o
trenutnoj uspje\u0161nosti poslovanja i vrijednosti samog obiteljskog dru\u0161tva. Zato je realno o\u010dekivati da oni
potomci kojima poslovni udjeli ne budu ustupljeni ili im budu ustupljeni u manjem opsegu, davanje
suglasnosti uvjetuju ustupom nekih drugih dijelova imovine pretka. Nedostatak suglasnosti svih
potomaka nema za posljedicu apsolutnu nevaljanost ugovora, ve\u0107 samo onemogu\u0107ava da on proizvede
nasljednopravne u\u010dinke, pa \u0107e bez te suglasnosti ugovor proizvesti samo obveznopravne u\u010dinke,
redovito one ugovora o darovanju.[7] Tada se, naravno, ne\u0107e ostvariti najve\u0107a prednost kori\u0161tenja ovog
ugovora za prijenos poslovnih udjela.<\/p>\n\n\n\n
negativno na njegovu valjanost. Na bra\u010dnog druga koji nije dao suglasnost ugovor proizvodi smanjene pravne u\u010dinke: ostaje mu neokrnjeno pravo na nu\u017eni dio, a pri utvr\u0111ivanju vrijednosti ostavine da bi se
odredila vrijednost tog dijela imovina koja je ustupljena smatra se darom (\u010dl. 111. st. 2. i 3. ZN-a).<\/p>\n\n\n\n
postoje\u0107a imovina. Iako se radi u pravilu o besplatnom ugovoru, predak mo\u017ee za sebe, bra\u010dnog druga
ili neku tre\u0107u osobu ugovoriti i osnivanje neke osobne slu\u017enosti ili stvarnog tereta, ugovoriti do\u017eivotnu
rentu, do\u017eivotno uzdr\u017eavanje ili neku drugu naknadu (\u010dl. 110. st. 1. ZN-a). Upravo nam se zato \u010dini da
prijenos poslovnih udjela u obiteljskim poduze\u0107ima tim ugovorom zaista mo\u017ee biti proveden na na\u010din
da se najbolje za\u0161tite kako same stranke i njihovi interesi, tako i samo dru\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n
i ovjeren od suca nadle\u017enog suda ili potvr\u0111en odnosno solemniziran po javnom bilje\u017eniku ili sastavljen
u obliku javnobilje\u017eni\u010dkog akta, a sudac ili javni bilje\u017enik du\u017eni su stranke upozoriti na posljedice
ugovora (\u010dl. 106. st. 2. i 3. ZN-a). Nedostatak propisane forme \u010dini ovaj ugovor ni\u0161tetnim.<\/p>\n\n\n\n
prepoznata je suglasnost svih potomaka kao pretpostavka njegove valjanosti. Iako postizanje suglasnosti
svih potomaka mo\u017ee biti zaista izazovno, treba naglasiti da ona jednom kada je postignuta predstavlja
najve\u0107u snagu toga ugovora bez obzira na imovinu koja se njime ustupa.
Zato smatramo da upravo zbog te posebne pretpostavke valjanosti ovaj ugovor mo\u017ee osigurati stabilan
me\u0111ugeneracijski prijenos poslovnih udjela.<\/p>\n\n\n\n
upravljanja obiteljskim dru\u0161tvima\u201c, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu<\/em> 67, br. 6 (2017): 935-962.
[2] Zbog povrede nu\u017enog dijela mogu se pobijati samo oporuka i druga besplatna raspolaganja (darovi) ostavitelja
(\u010dl. 77. ZN-a).
[3] Vi\u0161e o tom ugovoru vidi Maja Bukovac Puva\u010da, Iva Tuhtan Grgi\u0107, \u201cPosebne pretpostavke valjanosti ugovornih
raspolaganja predaka u korist potomaka s nasljednopravnim u\u010dincima\u201c, Zbornik Pravnog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u
Rijeci<\/em>, 47, br.1 (2026): 1-27.
[4] Zakon o naslje\u0111ivanju, Narodne novine, br. 48\/03., 163\/03., 35\/05., 127\/13., 33\/15., 14\/19. (u daljnjem tekstu: ZN).
[5] \u010cl. 105. i 111. ZN-a.
[6] Potomak koji nije dao suglasnost mo\u017ee je dati naknadno, i to u istom obliku u kojem je ugovor zaklju\u010den (\u010dl. 106. st. 4. ZN-a).
[7] Ono \u0161to je tim ugovorom ustupljeno smatra se darom, odnosno nakon smrti ustupitelja s tim \u0107e se postupati kao
s darovima u\u010dinjenim nasljednicima (\u010dl. 109. ZN a). Do ex lege konverzije u ugovor o darovanju dolazi i u slu\u010daju
da nakon zaklju\u010denja ugovora ustupitelj dobije potomka ili se pojavi nasljednik koji je bio progla\u0161en nestalim ili umrlim.
[8] S bra\u010dnim drugom treba izjedna\u010diti izvanbra\u010dnog druga, te partnere iz istospolnih zajednica.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"