Naslovnica

Autorska djela znanstvenoga sadržaja (knjige, udžbenici, znanstveni članci, znanstvene monografije itd.) sve više postaju objektom neovlaštenog iskorištavanja. Neki oblici toga iskorištavanja imaju značaj kaznenoga djela, kao što je to slučaj s neovlaštenom reprodukcijom autorskih djela. Suprotno stanju koje proizlazi iz analize statističkih podataka kriminala na štetu autorstva (prijavljene, optužene i osuđene osobe), neovlaštena reprodukcija autorskih djela znanstvenog sadržaja, i to najčešće radi njihova daljnjeg stavljanja u promet, vrlo je česta pojava kojom, na štetu zaštićenih zakonskih interesa društvene zajednice i imovinskih prava autora, protupravnu imovinsku korist ostvaruje sve veći broj fizičkih i pravnih osoba. Imperativi kaznenopravne zaštite autorskih djela znanstvenoga sadržaja, kao originalnih doprinosa tzv. duhovnoj kulturi društva, upućuju na potrebu kvalitetnijeg određenja inkriminacija na štetu autorstva. To je potrebno i radi jasnijeg razgraničenja takvih oblika nedopuštenog korištenja autorskih djela od onih oblika koje Zakon o autorskom pravu iznimno dopušta. Predmetom ovoga članka jest kaznenopravna analiza članka 230. Kaznenoga zakona, kojim se osigurava kaznenopravna zaštita autorskim djelima znanstvenoga sadržaja od brojnih imovinskih povreda autorskoga prava, a osobito od njihova neovlaštenog reproduciranja.

Ključne riječi: autorsko djelo znanstvenog sadržaja, autorsko pravo, neovlašteno reproduciranje.