..................................................
Naslovnica
Pravo na slobodu i prirodno pravo
Akademik Slobodan Perović
Beograd, Srbija i Crna Gora
UDK: 342.721
340.12
Ur.: 29. svibnja 2003.
Pr.: 18. srpnja 2003.
Izvorni znanstveni članak
U radu se najprije ukazuje na dva svojstva fenomena prava - transcendentnog i imanentnog svojstva. Prvo je apriorno, univerzalno i apsolutno, a drugo je posteriorno, empirijsko i relativno. U vanjskom svijetu pravo se nikada ne predstavlja samo jednim svojstvom već se ono uvijek javlja u kompoziciji oba svojstva. Transcendentno svojstvo izražava apsolutnu ideju prava koja mu osigurava stalnost i univerzalnost, dok se empirijskim osobinom ispoljava njegova prostorna i vremenska relativnost i promjenljivost. Odatle, empirijsko pravo je nacionalno, a transcendento je pravo nadnacionalno. Ideja prirodnog prava kao stalnog i univerzalnog prava, pravednog per se, vezuje se za grupu grčkih filozofa iz druge polovice petog stoljeća starog vijeka koji su nam poznati pod imenom - grčki sofisti, a zatim filozofija prirodnog prava dobit će zaokruženu cjelinu u djelima Platona i, osobito, Aristotela. Antičko poimanje prirodnog prava poslužit će kao osnova svim drugim pravcima Škole prirodnog prava koje će kasnije nastati. Ono je istovremeno i izvor teološkog shvaćanja prirodnog prava (T. Akvinski) i biološkog i racionalnog shvaćanja prirodnog prava (H. Grotius) što će se kasnije razviti u znanstvenim djelima znamenitih filozofa koji će doći poslije Grocijusa, naročito Hobbsa, Locka, Pufendorfa, Thomasa, Montesquieua, Arensa, Spencera. Od ovog shvaćanja pa do racionalnog pravca potrebno je učiniti samo jedan korak i izvor prirodnog prava vidjeti isključivo u umu, a ne u nekim drugim biološkim svojstvima ličnosti. Razum, kao jedini izvor spoznaje (R. Descartes), temelj je bio sublimiranoj doktrini umnog prirodnog prava koja je do danas ostala ugaoni kamen racionalne koncepcije prirodnog prava (I. Kant). Suvremena teorija prirodnog prava, kao i brojne međunarodne konvencije i opće deklaracije o pravima čovjeka (ljudskim pravima) uglavnom prihvaćaju racionalnu (umnu) koncepciju prirodnog prava. Riječ je, prije svega, o onim pravima predviđenim Općom deklaracijom o pravima čovjeka, iz 1948. godine, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, iz 1966. godine, Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, iz 1966. godine, Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, iz 1950. godine, kao i mnogim drugim međunarodnim dokumentima univerzalnog i regionalnog značaja. Kao što se vidi, racionalna koncepcija prirodnog prava čini temelj pravne države koja proizlazi iz demokratske kulture i sistema ljudskih sloboda zasnovanih na načelu legitimnosti i legalnosti pravnih normi. U takvoj državi sloboda vlasništva dio je opće slobode kao prirodnog prava čovjeka u tom smislu što je i ona samosvjesna, racionalna, dakle, ograničena vlasničkom slobodom drugih, bez obzira na različitost statusa titulara vlasništva.
Ključne riječi: pozitivno i prirodno pravo, racionalna koncepcija prirodnog prava, pravo na život i pravo na slobodu, deklaracije i međunarodne konvencije, ljudska prava u dokumentima OUN-a, implementacija ljudskih prava, pravna država kao izraz kulture prava, sloboda ličnosti u sustavu pravednog prava, vlasnička i ugovorna sloboda.
| Kontakt |
|
Sveučilište u Rijeci Pravni fakultet Hahlić 6 51000 Rijeka Hrvatska T: +385 51 359 500 F: +385 51 359 593 E: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. |
