..................................................
Naslovnica
"Pozajedničenje" međunarodnog privatnog i procesnog prava
Dr. sc. Vesna Tomljenović, docent
Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci
UDK: 341.932(094.2)
Ur.: 6. svibnja 2003.
Pr.: 23. svibnja 2003.
Pregledni znanstveni članak
Termin pozajedničenje međunarodnog privatnog prava označava zamjenu nacionalnih pravila međunarodnog građanskog procesnog prava i međunarodnog privatnog prava država članica Europske unije pravom (sekundarnim) Zajednice. Stupanjem na snagu Amsterdamskog ugovora mijenjaju se i dopunjuju odredbe Ugovora o Europskoj zajednici i Ugovora o Europskoj uniji, između ostalog, i time što se Zajednici dodjeljuje interna zakonodavna nadležnost za donošenje mjera u području međunarodnog privatnog i procesnog prava. Usvajanjem europskog međunarodnog privatnog i procesnog prava, kojim će se regulirati pravosudna suradnja u građanskim stvarima s prekograničnim obilježjem, omogućit će se postupno ustanovljavanje Europskog pravosudnog područja koje bi trebalo suštinski olakšati slobodno kretanje osoba unutar jedinstvenog tržišta, što je otežano zbog različitosti nacionalnih prava. U ovom radu daje se povijesni prikaz razvoja zakonodavne nadležnosti Zajednice u području međunarodnog privatnog prava od usvajanja Rimskog sporazuma o Europskoj ekonomskoj zajednici do donošenja Amsterdamskog ugovora, pri čemu se status međunarodnog privatnog i procesnog prava u kontekstu prava Zajednice razmatra i kroz odredbe Ugovora o Europskoj uniji.
Na temelju analiziranih odredbi Ugovora o Europskoj zajednici koje Zajednici daju zakonodavna ovlaštenja na pozajedničenje međunarodnog privatnog i procesnog prava, autorica ukazuje na već izrečenu doktrinarnu konstataciju da proces pozajedničenja nije apsolutno pravilo, odnosno da su ovlasti Zajednice da zakonodavno djeluje u ovoj materiji ograničene, kako predmetno tako i teritorijalno. Zajednica je ovlaštena intervenirati u ovom području donošenjem sekundarnog prava samo ukoliko se radi o mjerama kojima se olakšava slobodno kretanje osoba ukoliko su takve mjere nužne radi ustanovljavanja zajedničkog tržišta, te samo u pogledu odnosa koji nastaju u kontekstu zajedničkog tržišta. S obzirom na ovo posljednje ograničenje, postojanje unutarnjih zakonodavnih ovlaštenja Zajednice povlači za sobom pitanje razgraničenja vanjskih zakonodavnih ovlasti između Zajednice i država članica u pogledu zaključivanja međunarodnih ugovora s trećim državama, kao što je Hrvatska. Zbog tog se u zadnjem dijelu rada osvrće i na pitanje u kojoj su mjeri države članice u ovoj materiji ovlaštene samostalno zaključivati međunarodne ugovore s Hrvatskom, a u kojoj su mjeri obvezatne da svoje vanjske zakonodavne ovlasti dijele sa Zajednicom.
Ključne riječi: europsko međunarodno privatno pravo, europsko međunarodno procesno pravo, pozajednačenje međunarodnog privatnog prava, Amsterdamski ugovor, harmonizacija prava, Europsko pravno područje, Europska pravosudna suradnja.
| Kontakt |
|
Sveučilište u Rijeci Pravni fakultet Hahlić 6 51000 Rijeka Hrvatska T: +385 51 359 500 F: +385 51 359 593 E: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. |
