Knjižnica Pravnog fakulteta u Rijeci postala je Europski dokumentacijski centar (EDC) i time postala dio informacijske mreže Europe Direct u državama članicama Europske unije u lipnju 2014. godine.
Europski dokumentacijski centri osnivaju se pri akademskim institucijama ili istraživačkim institutima u državama članicama EU-a na zahtjev institucije domaćina radi pružanja potpore izučavanju i edukaciji u području politika i prava Europske unije. Uključivanjem u mrežu EDC-a omogućena je uloga i zadaća Pravnog fakulteta u Rijeci Međusveučilišnog centra izvrsnosti u diseminaciji znanja rezultata istraživanja, postignuća i znanja na hrvatskoj i na regionalnoj i europskoj razini iz područja europskog prava.
EDC Rijeka
Kontakt
Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet, Knjižnica
Europski dokumentacijski centar – EDC Rijeka
Halić 6, 51000 Rijeka
Međusveučilišni centar izvrsnosti, Opatija
Vladimira Nazora 4,
51410 Opatija
Voditeljica knjižnice
nasl. doc. dr. sc. Dejana Golenko, knjižničarska savjetnica
Tel.: +385 51 359 696
e-mail: edc@pravri.hr
Radno vrijeme
Ponedjeljak – petak 10:00 – 14:00 sati
Lokacija
Knjižnica Pravnoga fakulteta u Rijeci (središte EDC-a)
Tragovima povijesti EU-a
4 godina prava Europske unije – Dan Europe 9. svibnja
Ovi datumi predstavljaju ključne trenutke u razvoju Europske unije i oblikovanju njezine povijesti.
Podaci preuzeti s mrežne stranice: Vremeplov EU-a
9. svibnja 1950. – Schumanova deklaracija
Pet godina nakon završetka Drugog svjetskog rata francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman predstavlja plan novog oblika političke suradnje u Europi, tj. plan za stvaranje Europske zajednice za ugljen i čelik, što se smatra početkom europske integracije. Zato na taj dan Europska unija svake godine slavi rođendan – Dan Europe.
18. travnja 1951. godine Schumanova vizija postaje stvarnost: šest zemalja (Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska) potpisuje ugovor o stvaranju europske zajednice koja će objediniti i voditi proizvodnju ugljena i čelika. Budu li te zemlje zajedno donosile odluke o europskom ugljenu i čeliku, ni jedna od njih neće se moći naoružati drugima iza leđa.
EU je zajednica prava, unija koja se temelji na pravu.
1. siječnja 1952. – Sud Europske unije
Sud Europske unije je osnovan kao najviše pravno tijelo EU-a. Njegov je zadatak osigurati da se pravo EU-a jednako tumači i primjenjuje u svim njegovim članicama te da zemlje i institucije EU-a poštuju EU-ove propise. Sjedište se nalazi u Luxembourgu. Sud Europske unije svojim tumačenjem prava EU-a osigurava da se ono na jednak način primjenjuje u svim državama članicama te rješava pravne sporove između njihovih vlada i institucija EU-a.
Članovi suda:
- Sud Europske unije: po jedan sudac iz svake države članice EU-a i 11 nezavisnih odvjetnika
- Opći sud: po dva suca iz svake države članice EU-a
Za više informacija posjetite mrežne stranice: Sud Europske unije
19. ožujka 1952. – Europski parlament
Današnji Europski parlament potječe iz Zajedničke skupštine „predstavnika naroda” Europske zajednice za ugljen i čelik. Nakon osnivanja Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju ta se skupština širi kako bi obuhvatila sve tri zajednice. Nova europska parlamentarna skupština, koja se sastoji od 142 člana, prvi se put sastaje u Strasbourgu 1958. godine. 30. ožujka 1962. godine preimenovana je u Europski parlament.
Za više informacija posjetite mrežne stranice: Europski parlament
21. siječnja 1959. – Europski sud za ljudska prava
Zapadnoeuropske zemlje osnivaju Vijeće Europe kao prvi korak međusobne suradnje. Zadaća mu je promicati demokraciju i štititi ljudska prava. U njemu danas sudjeluje 47 zemalja, što su gotovo sve zemlje europskog kontinenta. Vijeće Europe najpoznatije je po sastavljanju Europske konvencije o ljudskim pravima, koja je potpisana 1950. godine, a stupila na snagu 1953. godine. Kako bi se osiguralo poštovanje prava i jamstva na temelju Konvencije, osnovan je Europski sud za ljudska prava sa sjedištem u francuskom gradu Strasbourgu. Vijeće Europe i Europski sud za ljudska prava nisu dio organizacijske strukture Europske unije.
Za više informacija posjetite mrežne stranice: Europski sud za ljudska prava
1. siječnja 1973. – prvo proširenje EU-a
U prvom krugu proširenja Europskim zajednicama pridružuju se Danska, Irska i Ujedinjena Kraljevina. S Belgijom, Francuskom, Njemačkom, Italijom, Luksemburgom, Nizozemskom i Njemačkom one sada imaju devet članica. Norveška na referendumu odlučuje da im se neće pridružiti.
9. prosinca 1974. – Europsko vijeće
Osniva se Europsko vijeće kao neslužbeni forum za raspravu čelnika država i vlada.
Za više informacija posjetite mrežne stranice: Europsko vijeće
14. lipnja 1985. – Schengenski sporazum
Prema luksemburškom gradiću Schengenu nazvan je sporazum kojim se postupno ukidaju granične kontrole na unutarnjim granicama EU-a. Sporazum su 14. lipnja 1985. potpisali Belgija, Njemačka, Francuska, Luksemburg i Nizozemska. Schengensko područje danas obuhvaća 29 zemalja.
15. lipnja 1987. – početak programa Erasmus
Pokrenut je program Erasmus kako bi se mladim Europljanima olakšalo studiranje u drugoj europskoj zemlji. Dosad je 9 milijuna sudionika tog programa studiralo, osposobljavalo se ili volontiralo u inozemstvu, a ta će brojka narednih godina samo rasti.
Za više informacija posjetite mrežne stranice: program Erasmus
7. prosinca 2000. – Povelja EU-a o temeljnim pravima
Prava pojedinaca u EU-u utvrđena su u različito vrijeme, na različite načine i u različitim oblicima. EU ih je stoga odlučio obuhvatiti jednim dokumentom: Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Čelnici EU-a potpisuju je 7. prosinca 2000. godine, a njome se jamče prava građanima i stanovnicima EU-a. Ta prava uključuju poštovanje privatnosti i obiteljskog života, zaštitu osobnih podataka, pravo na stupanje u brak i osnivanje obitelji te pravo na obrazovanje.
1. siječnja 2002. – Euro, zajednička novčana valuta
Novčanice i kovanice eura postaju službena valuta u 12 zemalja EU-a. Njihovo tiskanje, kovanje i puštanje u optjecaj velik je logistički pothvat. Izdano je više od 80 milijardi kovanica. Kovanice eura imaju zajedničko lice na kojem je navedena njihova vrijednost, a svaka zemlja ima vlastiti dizajn naličja. Euro se trenutačno upotrebljava u 20 zemalja.
