Autor: Izv. prof. dr. sc. Mihaela Braut Filipović
Obiteljski ustav, Obiteljska povelja, Obiteljski protokol (Family constitution, Family charter, Familienverfassung, Familiencharta, Protocolo familiar…), nazivi su koje se sve više čuje u praksi trgovačkih društava. Svakako se radi o jednome fenomenu kojima se želi obiteljskim trgovačkim društvima, neupitno najznačajnijoj strukturi društava na globalnoj razini i razini Europske unije [1] dati moguće rješenje na najizazovnije pitanje – kako prenijeti društvo i poslovanje na iduću generaciju obitelji uz očuvanje društva i bez sukoba između članova obitelji. [2]
Hrvatska obiteljska trgovačka društva upravo se sada nalaze u najizazovnijem trenutku – prvome prijenosu poslovanja na iduću generaciju obitelji, što je specifičnost hrvatskoga poduzetništva. [3] Već prvi prijenos poslovnih udjela izaziva brojne nedoumice, [4] od odluke hoće li osnivači poslovne udjele darovati djeci, uvjetovati prijenos poslovnih udjela ili prodati poslovne udjele trećim osobama.
- Zašto izraditi Obiteljski ustav?
Postupak izrade Obiteljskog ustava, često u postupku koji nalikuje medijaciji, [5] u okviru kojega se članovi obitelji suočavaju s teškim pitanjima jednako je važan kao i krajnji rezultat njihovih dogovora. Obiteljska trgovačka društva, odnosno članovi obitelji koji su većinski imatelji poslovnih udjela/dionica u takvim društvima, koja izrade Obiteljske ustave imaju veću šansu da će prijenos poslovanja na iduću generaciju biti uspješan, uz očuvanje društva i bez sukoba između članova obitelji. [6] Naravno, za ovakvim se dokumentom neće posezati ukoliko se društvo želi prodati trećoj osobi izvan obitelji, ili ako osnivači na bilo koji način ne vide članove svoje obitelji kao nasljednike koji nastavljaju poslovanje društva.
- Sadržaj Obiteljskog ustava
Sadržaj Obiteljskih ustava nije ujednačen, no iz prakse se najčešće pojavljuju pitanja koja možemo podijeliti u dvije kategorije: obiteljska i poslovna. [7] U okviru obiteljskih odnosa, uređuje se temeljne obiteljske vrijednosti i načela, stupanj sudjelovanja članova obitelji u svim razinama poslovanja društva – od zapošljavanja do upravljanja, uključenost bračnih drugova izravnih krvnih potomaka u „vlasništvo“ i poslovanje društva, filantropske aktivnosti članova obitelji, a u složenijim se obiteljskim ustavima postavlja cijeli sustav Obiteljskog upravljanja (Family Governance) kojim se paralelno s postojećim organima trgovačkog društva postavljaju organi koji organiziraju članove obitelji, kao što su Obiteljska skupština i Obiteljsko vijeće. [8] Poslovna pitanja uređuju strategiju poslovanja, kriterij zaduženosti, stupanj zadržavanja dobiti u društvu, upravu i kriterije za izbor članova obitelji i vanjskih menadžera u upravu društva, vlasništvo odnosno tko može biti imatelj dionica/poslovnih udjela i drugo. U okviru svih tih odredbi Obiteljskog ustava, neke će se odnositi na razne aspekte korporativnog upravljanja (upravljanje, nadležnosti skupštine, odnosi između članova društva i drugo). Također, neke odredbe će uređivati odnose između članova obitelji s utjecajem na društvo, kao što su primjerice odredbe da član obitelji više ne može sudjelovati u radu društva ili biti „vlasnik“, ako svojim ponašanjem narušava ugled društva, što se u okviru društvenog ugovora mora pretvoriti u pravni jezik isključenja člana iz društva ili povlačenja poslovnog udjela zbog narušavanja ugleda društva od strane tog člana društva.
Iako Obiteljski ustav tolerira nepravni jezik, svakako će biti potrebno konzultirati pravna rješenja obiteljskog prava, nasljednog prava i prava društava, kako bi se članovima obitelji, od koji su neki i članovi društva, dalo suvislo rješenje koje zatim mogu učiniti pravno obvezujućim u radnjama koje u pravilu slijede nakon usvajanja Obiteljskog ustava.
- Odnos između Obiteljskog ustava i društvenog ugovora/statuta
S pravnoga aspekta, svakako su najzanimljivija pitanja odnos odredbi Obiteljskog ustava s odredbama društvenih ugovora/statuta, te pitanje obvezatnosti odredbi Obiteljskog ustava. Svakako je jasno da pravo društava snažno štiti položaj osnivačkih akata, kao što je statut dioničkog društva i društveni ugovor društva s ograničenom odgovornošću, pri čemu se jasno uređuje da se društvo ne može osnivati bez tih akata, koja se pitanja u njemu moraju urediti, način njegove izmjene, [9] a za odnos sa Obiteljskim ustavom, od najvećega je interesa odrediti koja se pitanja mogu urediti izvan osnivačkih akata a da i dalje budu obvezujuća za članove društva ukoliko ih upravo članovi društva kao članovi obitelji sklapaju u okviru Obiteljskog ustava. [10] Pri tomu valja imati na umu da odgovor nije jednoznačan ovisno o nacionalnome pravu koje se primjenjuje, pa tako ono što vrijedi za hrvatsko pravo, ne znači da će isto rješenje biti u komparativnim pravima. Jedan od najznačajnijih pitanja jest ograničenje prijenosa poslovnih udjela kod društava s ograničenom odgovornošću, a koje se gotovo uvijek nalazi u centru postavljanja obiteljskih strategija u odnosu na trgovačko društvo, jer se upravo ovim institutom može osigurati da “vlasnici“, odnosno članovi d.o.o.-a mogu biti samo članovi određene obitelji. Prema hrvatskome Zakonu o trgovačkim društvima,[11] čl. 412 st. 4., samo se društvenim ugovorom može ograničiti prijenos poslovnih udjela, a u teoriji i praksi se jasno tumači da se kao ograničenja prijenosa mogu postaviti: traženje suglasnosti skupštine ili nekog drugog organa za prijenos poslovnog udjela, traženje suglasnosti točno određenog člana društva ili osobe izvan društva, određivanja kriterija za osobe koje mogu stjecati poslovne udjele pri čemu se može odrediti da poslovne udjele mogu stjecati samo članovi određene obitelji i drugo. S obzirom da je upravo pitanje tko može biti „vlasnik“, odnosno član društva d.o.o. centralno pitanje Obiteljskih ustava, za hrvatsko pravo društava odgovor je jasan: neovisno o dogovoru postignutom u okviru Obiteljskog ustava, to neće biti obvezujuće za trgovačko društvo niti članove društva na koje se Obiteljski ustav odnosi.
U slučaju kada članovi društva mogu i izvan društvenog ugovora/statuta sklapati obvezujuće pravne poslove koji utječu na društvo, tada će za ocjenu obvezatnosti takvih klauzula biti ključno odrediti jesu li potpisnici Obiteljskog ustava ujedno i svi članovi trgovačkog društva, te je li određena klauzula napisana pravnim jezikom ili je napisana samo kao moralna obveza. U svakome slučaju, ocjeni obvezatnosti treba pristupiti case by case metodom, te nema jednoznačnog odgovora. To ujedno dovodi i do pravnih nedoumica koje je svakako preporučljivo razriješiti poduzimanjem idućih, pravnih koraka nakon izrade Obiteljskog ustava.
- Kako „popraviti“ neobvezatnost Obiteljskog ustava?
Što učiniti dalje nakon donošenja Obiteljskog ustava? Ako je već prevladavajući stav da njegove odredbe nisu obvezujuće, osim moralno obvezujuće, čak i kada se radi o pravnim pitanjima kao što je prikazano na primjeru ograničenja prijenosa poslovnoga udjela, je li ih potrebno učiniti pravno obvezujućima, i ako je, kako? Svaka će obitelj odlučiti želi li odredbe iz Obiteljskog ustava prenijeti u društveni ugovor, pri tomu se vodeći svojim temeljnim vrijednostima, povjerenjem između članova i zaštitom tajnosti svojih dogovora (dok je Obiteljski ustav tajan, društveni ugovori su javno dostupni).
U slučaju da članovi obitelji žele osigurati obvezatnost dogovorenih klauzula, ali bez izlaženja u javnost s njima, na raspolaganju su im i tzv. shareholders agreements, koji su po svojoj pravnoj snazi na razini ugovora. [12] Takve odredbe i dalje nisu obvezujuće za društvo (primjerice, kako glasati na skupštini po određenim pitanjima ili voting agreements), no članovi obitelji koji su ujedno potpisnici ovakvih sporazuma mogli bi potraživati naknadu štete ili drugu ugovorenu posljedicu za povredu ugovorne obveze osobe koja je postupila suprotno ugovorenome.
Pravnici će uvijek zaključiti da odredbe koje se tiču korporativnog upravljanja obiteljskog trgovačkog društva dogovorene u okviru Obiteljskog ustava treba prenijeti u društvene ugovore d.o.o.-a, te ih na taj način učiniti pravno obvezujućima i za društvo i za članove društva, što svakako pruža značajno višu razinu zaštite članovima obitelji da će se te odredbe zaista i poštivati.
- Zaključna razmatranja
Neupitno je da potrebe obiteljskih trgovačkih društava stavljaju dodatne izazove pred primarno pravne i ekonomske stručnjake kako bi im pružili inovativna rješenja koja ciljaju razriješiti njihova egzistencijalna pitanja. Kreiranje sustava obiteljskog upravljanja (Family Governance), u okviru čega se tu raspravljalo o Obiteljskome ustavu, svakako je jedno od tih inovativnih rješenja koje pred korporativne pravnike stavlja brojna pitanja. Spregom akademije i prakse valja podignuti svijest, znanje i kvalitetu stvaranja inovativnih načina upravljanja obitelji i trgovačkim društvima, što sve za cilj ima poduprijeti hrvatsko poduzetništvo i poduzetnike koji se upravo sada nalaze u najkritičnijem trenutku prvog prijenosa poslovanja društvom na iduću generaciju.
[1] European Family Businesses, https://europeanfamilybusinesses.eu/about-european-family-businesses/
[2] Braut Filipović, Mihaela. “Specifičnosti upravljanja obiteljskim društvima.” Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 67, br. 6 (2017): 935-962. https://hrcak.srce.hr/193109
[3] CEPOR, Business transfer Barometar Hrvatska, 2015., https://www.cepor.hr/wp-content/uploads/2015/04/BUSINESS-TRANSFER-BAROMETAR-HR-web.pdf
[4] Čulinović-Herc, Edita, Mihaela Braut Filipović i Sara Madžarov Matijević. “Prijenos poslovnog udjela u društvu s ograničenom odgovornošću u uvjetima smjene generacija.” Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 46, br. 1 (2025): 111-133. https://doi.org/10.30925/zpfsr.46.1.6
[5] Braut Filipović, Mihaela, Edita Čulinović-Herc i Srđan Šimac. “Rješavanje sporova u obiteljskim trgovačkim društvima medijacijom.” Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 45, br. 1 (2024): 153-176. https://doi.org/10.30925/zpfsr.45.1.8
[6] Alexander Koeberle-Schmid, Denise Kenyon-Rouvinez, Ernesto J. Poza, Governance in Family Enterprises, Maximizing Economic and Emotional Success, Palgrave Macmillan, 2014.
[7] Boris Vukić, Osnivači, Nasljednici, Menadžeri, Beletra, Zagreb, 2019.
[8] Holger Fleischer, Stefan Prigge (ed), Family Firms and Family Constitution, Emerald Publishing, 2023., https://doi.org/10.1108/9781837972005
[9] Jakša Barbić, Pravo društava, Društva kapitala, Svezak II., Društvo s ograničenom odgovornošću, Organizator, Zagreb, 2025.
[10] Braut Filipović, M.: Obiteljski ustav – instrument za stvaranje obiteljske i poslovne strategije u obiteljskim društvima // Liber Amicorum Aldo Radolović, Zbornik radova u čast prof. dr. sc. Alda Radolovića / Slakoper, Zvonimir ; Bukovac Puvača, Maja ; Mihelčić, Gabrijela (ur.), Rijeka : Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet, 2018. str. 529-550.
[11] Zakon o trgovačkim društvima, Narodne Novine br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024. [12] Braut Filipović, Mihaela. “HOW CAN SHAREHOLDERS’ AGREEMENTS SHAPE CORPORATE GOVERNANCE AND DIRECTORS’ LIABILITY?.” InterEULawEast 9, no. 2 (2022): 193-222. https://doi.org/10.22598/iele.2022.9.2.7
2ND-GEN-FAM-BIZ Blog Series